La Sainte et la Cité. Micheline de Pesaro (†1356), tertiaire franciscaine.

Postfazione di Giovanni Miccoli. Roma, Viella Ed. 1994, cm.17x24, pp.238, brossura con bandelle, cop.fig.a col. Coll.I.Libri di Viella,2.

Rome, Ecole Française de Rome 1999, cm.17x24, pp.429, 8 tavv.bn.ft. brossura cop.fig.a col.con bandelle. Collection de l'École Française de Rome,255.

Zagabria, Kršcanska Sadašnjost 2012, cm.14x20, pp.291, brossura con copertina figurata a colori. Testo in croato. Hrvatski. U spisima Franje Asiškoga i Klare Asiške ni po cemu nije moguce uspostaviti nekakvu simetriju u njihovu odnosu: u svojim spisima Klara Franju spominje po imenu trideset i dva puta, a Klarino se ime niti jednom ne pojavljuje u Franjinim spisima. Ta cinjenica, koju potvrduju Franjini i Klarini spisi, briše mnogobrojne sladunjave stranice o Franji i Klari kao misticnome paru. Ipak, sami tekstovi spisa, iako škrti i suzdržani, daju nazreti Franjino zbiljsko stajalište prema Klari i prema ženama opcenito. Jezgrovitom rašclambom Franjinih spisa i djela Franjinih životopisaca Jacques Dalarun izdvaja ulomke koji prikazuju ili podsjecaju na crte i trenutke toga stajališta, ili usmjeruju na složen sustav prikazivanja žene i ženstvenosti, ili se služe kategorijama definiranima kao ženske kategorije. Citanjem tih izvora ponovno se proucavaju i novim izricajima jasno odreduju temeljni vidovi Franjina iskustva i vjerskoga hoda, kultura i obrazaca kojima se hrani i u kojima se izrice, razdoblja, skretanja, teškoce i suzdržanosti, što je izmjenicno bivalo isticano prihvacanjem i prevodenjem njegovih životopisaca i nastavljaca. Giovanni Miccoli u Pogovoru kaže: „Ako bi jednog dana jedan Franjin životopis bio ponovno moguc, bit ce to zahvaljujuci radovima kao što je ovaj. Ali u svakom slucaju, o Franji vec danas, ovom knjigom, znamo nešto više: i doista se ne može reci da je to malo.“